Intolerancija na laktozu je stanje u kojem tijelo ne može probaviti laktozu, šećer koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. To se događa zbog nedostatka enzima laktaze, koji se nalazi u crijevima i služi za razgradnju laktoze. Ako tijelo ne može probaviti laktozu, ona se ne razgrađuje i ne apsorbira u tijelu, već se kreće dalje kroz crijeva, gdje se množe bakterije i stvaraju plinovi. To može dovesti do nadutosti, grčeva u trbuhu, povraćanja i proljeva.
Intolerancija na laktozu se često pogrešno smatra alergijom na mlijeko, iako se alergija na mlijeko odnosi na imunološku reakciju na proteine u mlijeku, a ne na laktozu. Intolerancija na laktozu se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali je najčešća kod odraslih. To nije isto kao i laktozemija, koja je genetski uvjetovana i uzrokuje teške simptome odmah nakon konzumiranja bilo kakve količine mlijeka.
Intolerancija na laktozu se može liječiti ograničavanjem ili potpunim izbjegavanjem mliječnih proizvoda u prehrani. Međutim, mnogi ljudi s blagom do umjerenom intolerancijom na laktozu mogu tolerirati određene količine mlijeka i mliječnih proizvoda bez simptoma. Liječnici također mogu propisati lijekove koji pomažu u probavi laktoze kao što su laktazi ili probiotici. Ako se odlučite izbjeći mliječne proizvode, važno je osigurati da dobivate dovoljne količine kalcija i drugih hranjivih tvari koje se nalaze u mlijeku.
Klinički simptomi u svim oblicima intolerancije su slični, mada postoje i izvesne razlike. Dijarealni poremećaj je dominantan znak nepodnošenja laktoze. Pored dijareje, javljaju se i bolovi u trbuhu, meteorizam, čujna peristaltika, flatulencija i povraćanje. Stolice su tečne ili kašaste, kisele, penušave, izlaze sa praskom. Perianalno se javlja ojed. Kod manje dece se uočava i hipoglikemija. Poremećaju glikoregulacije su naročito sklona odojčad i deca sa malnutricijom, usled nedovoljnih rezervi glikogena i ograničene glikoneogeneze. Nakon eliminacije laktoze iz ishrane deteta, dijareja prestaje, a rast i razvoj dece se normalizuje.
Kongenitalni nedostatak laktaze je retko autosomno recesivno oboljenje koje se najčešće javlja u Finskoj. Od 1966. godine do 1998. opisana su 42 slučaja . Kliničku sliku ovog oboljenja najpreciznije je opisao Savalhati na seriji od 16 bolesnika. Tipičan simptom ovog oboljenja je vodenasta dijareja, koja se javlja ubrzo nakon prvog podoja. Gubitak nutrijenata je značajan, tako da novorođenče ne napreduje, razvija se dehidratacija, hipoglikemija i acidoza. Uprkos tome, odojčad mogu preživeti nekoliko meseci. U ovom oboljenju je aktivnost saharaze i maltaze normalna. Nakon uvođenja dijete bez laktoze dijareja prestaje, dete dobija ne telesnoj masi, rast i razvoj se normalizuju.
Holmes i saradnici predlažu hipotezu da je laktaza na enterocitima receptor za rota virus. Ako se ova hipoteza prihvati, deca sa kongenitalnim nedostatkom laktoze su zaštićena od infekcije rota virusom. Međutim, ona je osporena u radu Krafta i saradnika.
izvor: www.zabavadana.com
